уторак, 27. децембар 2016.

Knjiga za danas (15): Slavomir Nastasijević - Teško pobeđenima 1&2


Boreći se kao turski vazal protiv Tatara kod Angore 1402. godine, Lazarevići i Brankovići su se, za duže vreme, poslednji put našli na istoj strani. U odsustvu merila vrednosti u društvu koje se raspadalo, jedino pravilo koga su se zakrvljeni velikaši i prestolonaslednici dosledno držali bili su lični interesi. Bliski srodnici i rođena braća nalazila su se na suprotnim stranama. Ličnim interesima jedino se mogu tumačiti čudni obrti i neočekivana savezništva. Uz istorijske ličnosti, Stefana i Vuka Lazarevića, Đurđa Brankovića i njegove sinove Grgura, Stefana i Lazara, Đurđevu ženu prokletu Jerinu, Tomu Kantakuzena, zatim ugarske i turske velikodostojnike, u romanu Teško pobeđenima Nastasijević je oblikovao niz neistorijskih likova od kojih u sećanju ostaje neustrašivi vitezi Jagoš i Dragoš i nenadmašni ratnik sebar April Sokolović.


SLAVOMIR NASTASIJEVIĆ
(Gornji Milanovac, 11.07.1904 — Novi Sad, 04.10.1983)

Porodica Nastasijević je jedna od najznačajnijih i najkreativnijih u celokupnoj srpskoj kulturi. Kuće u kojima je živela ova porodica bile su svojevremeno, u dugom periodu, značajno stecište beogradskih intelektualaca. Među onima sa kojima su se Nastasijevići intenzivno družili, bio je i Gavrilo Princip, koji je često svraćao u njihovu kuću u Beogradu.

Njihov otac, Nikola Lazarević, doselio se s majkom iz Ohrida U Brusnicu kao šestogodišnjak. U znak zahvalnosti prema ujaku Nastasu Đorđeviću (graditelju gornjomilanovačke crkve Svete Trojice) kod koga je izučio graditeljski zanat, odriče se majčinog prezimena i od ujakovog imena pravi novo prezime, Nastasijević

Svaki od četvorice braće Nastasijević imao je najmanje po jedan umetnički dar. Živorad je bio slikar, Svetomir kompozitor, a Slavomir i Momčilo bili su književnici. Imali su i tri sestre: Natalija je rano preminula, Slavka je bila čuvena profesorka fizike u Četvrtoj muškoj gimnaziji, a Darinka istoričar.


SLAVOMIR: Najmlađi brat, rođen 1904. godine. Diplomirao je klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, postao profesor vršačke gimnazije i, po uzoru na Momčila, počeo da piše. Odlučio se za satiru i komediju zato što se, kako je tada pričao, u njihovoj porodici niko nije bavio tim žanrovima. Njegov prvenac "Vračara Božana", komedija u pet činova, izvedena je ubrzo nakon što je objavljena, istina u Skoplju, i bila je dobro prihvaćena. Za vreme Drugog svetskog rata bio je upravnik Beogradske opere, njegove komedije prikazuju se i u Beogradu i po Srbiji, što mu je vlast nakon oslobođenja zamerila. Da li zbog toga, tek, posle rata Slavomir počinje da piše istorijske romane za omladinu. Već ga je prvi roman, "Guapo", proslavio: priča o Keltima, puna zabavnih preokreta, koju se usudio da pretoči u maštu tek nakon obimnih istraživanja tog naroda i njihovog vremena. Ovakav postupak postao je njegovo pravilo: svakom pisanju prethodilo je detaljno i sveobuhvatno upoznavanje sa svim pouzdanim detaljima priče koju je zamislio.

I sledeći Slavomirovi romani bili su rado čitani: "Hanibal ante portas", "Despot Stefan", "Vitezi kneza Lazara", "Aleksandar Makedonski", "Julije Cezar", "Legenda o Milošu Obiliću", "Ustanak u Zeti"... Ponovno izdanje Slavomirovih romana osamdesetih godina prošlog veka, dvadesetak godina nakon što su napisani, dokazalo je njihov kvalitet.

Izdate knjige:

"Vračara Božana" (Vršac, 1937.)
"Nesuđeni zetovi" (Vršac, 1939.)
"Istina o Mališi Čvoriću" (Novi Sad, 1981.)
"Gvapo" (Beograd, 1957.)
"Hanibal ante portas" (Beograd, 1958.)
"Despot Stefan" (Beograd, 1960.)
"Aleksandar Makedonski" (Beograd, 1961.)
"Vitezi Kneza Lazara" (Beograd, 1962.)
"Julije Cezar" (Beograd, 1964.)
"Legende o Milošu Obiliću" (Beograd, 1966.)
"Stefan Dušan" (Beograd, 1975.)
"Teško pobeđenima" (Beograd, 1976.) 



#SlavomirNastasijević #TeškoPobeđenima #Brankovići #Lazarevići #NovoBrdo #despotovina #ĐurađBranković #StefanLazarević #knige #book

Izdavač: IK Obradović


Нема коментара:

Постави коментар